Slika norveškog ekspresionista Edvarda Muncha savršeno predstavlja “KRIK” svake majke
čijem je djetetu dijagnosticirana neizlječiva bolest. Mnoge majke osjećaju tjeskobu i strah jer situacija polako izmiče kontroli. Svjesni smo da se događa nešto jako loše, nešto čemu
uzrok ne znamo i nad čime naizgled nemamo kontrolu. Djeca sve češće obolijevaju od
raznih kroničnih i degenerativnih bolesti -­ čak 43% djece u SAD-­u ima dijagnosticiranu
barem jednu kroničnu bolest (1). Iz godine u godinu raste broj dijagnosticiranih tumora među djecom (2), a alergije (3), autoimune (4, 5, 6, 7), pa čak i neurološke (8) bolesti postaju svakodnevica.

Zabrinuti su i liječnici koji, u najboljoj namjeri, trudnicama savjetuju da smanje unos tzv.
“praznih kalorija”, pri tome stavljajući masnoće životinjskog podrijetla u istu kategoriju kao i
prerađenu hranu punu jednostavnih šećera. Trudnicama se preporučuje da konzumiraju
nemasno meso, mlijeko bez masnoća ili sojino mlijeko, bjelanjke i biljne masti (9, 10).

Naravno, stalo nam je da nam djeca budu zdrava i stoga pazimo da jedu što manje prirodnih masnoća. No čini se da što više slijedimo te preporuke, da su ona sve manje zdrava - vidi graf:

Slika prikazuje promjene u učestalosti određenih bolesti, kao i konzumacije raznih namirnica u razdoblju od 1989. do 2002. godine. Kao što je jasno vidljivo bolesti autizam, ADHA, IBD* i celijakija su u porastu kroz navedeno razdoblje, dok je konzumacija masnoća u padu. Namirnice koje su bogatije masnoćama poput punomasnog mlijeka i crvenog mesa zamjenjujemo obranim mlijekom i bijelim mesom.
*IBD  - Upalna bolest crijeva
Izvori: 2, 5, 7, 8, 40


Liječnicima nije jasno zašto je to tako, ali zato su vjerojatno sigurni da su predindustrijski
narodi bili neuki ulažući puno truda kako bi trudnicama osigurali upravo te “prazne kalorije”.
Naime, mnogi etnolozi izvještavali su o tome kako su se u tim narodima trudnice, ali i dojilje i parovi koji su se tek pripremali imati djecu, hranili posebnom hranom, uglavnom namirnicama životinjskog porijekla bogatim masnoćama: žumanjcima, iznutricama (jetra su bila posebno cijenjena ­- 11, 12), koštanom srži, ribljim jajima i maslacem (12). Izgleda kako su naši preci znali da to nisu “prazne kalorije”. Takva hrana najbolji je izvor vitamina topljivih
u mastima: vitamina A, D, E i K2 koji tijekom embrionalnog razvoja igraju odlučujuću ulogu u
pravilnom razvoju tkiva i organa ­- činjenica koju unatoč brojnim dokazima (13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25) nekako uspijevamo ignorirati.

Nažalost, trudnice su danas uvjerene kako trebaju jesti više mrkve i time osigurati dovoljno
vitamina A za svoju bebu. Slažem se, svakako bismo trebali jesti više mrkve. Jedini je
problem taj što u njoj, kao ni u drugom povrću, nema vitamina A. Povrće može biti odličan
izvor karotena koji naše tijelo pretvara u vitamin A, ali ta pretvorba često nije tako uspješna. Za jednu molekulu vitamina A potrebno je 10 do 28 molekula beta-­karotena (26). Ako tome dodamo i činjenicu da su za apsorpciju beta­-karotena potrebne masnoće (27), bebi u trbuhu
ne ide u korist što joj majka fanatično izbjegava maslac.

Zato ne čudi podatak da upravo trudnice, dojilje, dojenčad i mala djeca najčešće pate od
nedostatka vitamina A (28). Situacija s vitaminima D i K2 još je ozbiljnija. U istraživanju
provedenom 2008. na novorođenčadi u Poljskoj, sva su djeca imala nedostatak vitamina D
(29). U Grčkoj, koja je geografski južnije, 56% djece rođenih ljeti i 91% djece rođenih zimi
ima nedostatak vitamina D (30). Nedostatak vitamina K toliko je zastupljen da ga liječnici
smatraju normalnim fiziološkim stanjem. Sva djeca pri rođenju moraju preventivno primiti
vitamin K1 zbog hemoragijske bolesti novorođenčadi, odnosno zbog nemogućnosti grušanja krvi (31). Sva sreća što postoji moderna medicina, u suprotnome bi nam novorođenčad umirala zbog jednog sasvim “normalnog stanja”.

Glavni problem tih odrednica jest što u svim državama djeca primaju vitamin K1 (prirodno se nalazi u hrani biljnog podrijetla) unatoč brojnim dokazima da su deficitna vitaminom K2
(nalazimo ga u hrani životinjskog podrijetla). Japan je zasad jedini izuzetak (32). Svim
drugim zemljama jedino je važno da im novorođenčad spontano ne iskrvari neposredno
nakon poroda. Vitamin K1 to dobro sprječava, pa zašto bi onda djeci davali puno skuplji K2?
Njima vjerojatno nije potreban taj vitamin... Ljudska placenta zasigurno sasvim slučajno
sadrži specifične membranske transportne proteine za K2, zbog čega taj vitamin do djeteta
dolazi puno bolje nego vitamin K1 (33), a baš je mliječna žlijezda, igrom slučaja,
najuspješniji organ u pretvorbi K1 u K2. (34). Nadalje, vitamin K2 najviše nalazimo u hrani
koja služi za rast životinje, u žumanjcima i mlijeku. Razlog tome je taj što je on potreban za
aktivaciju matrix gla proteina (MGP) (35). Ovaj je protein tijekom fetalnog i postnatalnog
razvoja nužan za odlaganje kalcija u kostima, ali i za pravilan razvoj čeljusti i sinusa (36)
(također i jedan od razloga zašto danas mnoga djeca imaju premale čeljusti za smještaj
trajnih zuba).

Krajnji je rezultat nedostatka ovih vitamina tijekom djetetovog razvoja pojava kroničnih
bolesti:
  1. Istraživanje provedeno na više od 10 000 finske djece pokazalo je da davanje 2000 IU vitamina D djeci tijekom prve godine starosti smanjuje pojavu dijabetesa tipa 1 za 88% (37).
  2. Povećan unos mliječnih masti (maslaca) povezan je s manjim rizikom od astme (38).
Naši pretci u trudnoći su (i prije nje) namjerno konzumirali masnoće ­- mi ih izbacujemo,
nesvjesni da pritom djeci uskraćujemo važne nutrijente. Stoga, prije nego uđemo u neku
beskonačnu raspravu o tome jesu li nam djeca sve bolesnija zbog igračaka iz Kine ili
elektromagnetskog zračenja tostera (znanstvenici ozbiljno raspravljaju o toj temi - 39), trebali bismo se zapitati je li možda teška pothranjenost djece vitaminima topjlivim u masnoćama (ali i mnogim drugim nutrijentima) pridonijela tome.

Pratite me putem Facebook-a ovdje



Reference:
1. Bethell CD, Kogan MD, Strickland BB, Schor EL, Robertson J, Newacheck PW. A national and state profile of leading health problems and health care quality for US children: key insurance disparities and across­state variations. Acad Pediatr. 2011 May­Jun; 11(3 Suppl): S22­33: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21570014
2. Surveillance, Epidemiology, and End Results (SEER) Program: http://seer.cancer.gov/
3. Kristen D. Jackson, M.P.H.; LaJeana D. Howie, M.P.H., C.H.E.S.; Lara J. Akinbami, M.D. (2013). Trends in Allergic Conditions Among Children: United States, 1997–2011. http://www.cdc.gov/nchs/data/databriefs/db121.htm
4. Stanescu DE, Lord K, Lipman TH. The Epidemiology of Type 1 Diabetes in Children. Endocrinology and Metabolism Clinics of North America, 2012; 41 (4); 679-94, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/23099264?dopt=Abstract?access_num=230992
5. Malaty HM, Fan X, Opekun AR, Thibodeaux C, Ferry GD. Rising incidence of inflammatory bowel disease among children: a 12­year study. J Pediatr Gastroenterol Nutr. 2010 Jan; 50(1): 27-­31 http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19934770
6. Halfon N, Houtrow A, Larson K, Newacheck PW. The changing landscape of disability in childhood. Future Child. 2012 Spring; 22(1): 13-­42 http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22550684
7. Tack GJ, Wieke H, Verbeek M, Schreurs W, Mulder CJJ. The Spectrum of Celiac Disease: Epidemiology, Clinical Aspects and Treatment. Nature Reviews Gastroenterology & Hepatology 7, 204 (2010)http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20212505
8. Mandell DS, Thompson WW, Weintraub ES, et al. Trends in the diagnosis rates for autism and ADHD at hospital discharge in the context of other psychiatric diagnoses. Psychiatr Serv. 2005;56:56-­62. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15637193
9. National Agricultural Library, USDA. Pregnancy, http://www.nutrition.gov/life­stages/women/women­pregnancy
10. United States Department of Agriculture, Nutritional Needs During Pregnancy. http://www.choosemyplate.gov/moms-pregnancy-breastfeeding
11. Price, WA. Nutrition and Physical Degeneration. A Project Gutenberg of Australia eBook, 2002. http://gutenberg.net.au/ebooks02/0200251h.HTML
12. Cordain L, Brand Miller J, Eaton SB, Mann N, Holt SHA, Speth JD. Plant to animal subsistence ratios and macronutrient energy estimations in Worldwide hunter­gatherer diets. American Journal of Clinical Nutrition, 2000, 71:682­-92, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10702160
13. Balmer JE, Blomhoff R. 2002. Gene expression regulation by retinoic acid. J. Lipid Res. 43: 1773-­1808, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12401878
14. Werner EA, Deluca HF. 2002. Retinoic acid is detected at relatively high levels in the CNS of adult rats. Am. J. Physiol.: Endocrinol. Metab. 282: E672­-E678, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11832372
15. Niederreither K, Dollé P. 2008. Retinoic acid in development: towards an integrated view. Nat. Rev. Genet. 9: 541-­553, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18542081
16. Eyles D, Brown J, Mackay­Sim A, McGrath J, Feron F. 2003. Vitamin D3 and brain development. Neuroscience. 118: 641-­653, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12710973
17. Ferland G. 2012a. Vitamin K and the nervous system: an overview of its actions. Adv. Nutr. 3: 204­-212, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22516728
18. Ferland G. 2012b. Vitamin K, an emerging nutrient in brain function. Biofactors 38: 151­-157, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22419547
19. Azzi A. 2007. Molecular mechanism of alpha­tocopherol action. Free Radical Biol. Med. 43: 16-­21, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17561089
20. Luo T, Sakai Y, Wagner E, Dräger UC. Retinoids, eye development, and maturation of visual function. J Neurobiol. 2006;66 (7): 677-86, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16688765
21. Rawson NE, LaMantia AS. Once and again: retinoic acid signaling in the developing and regenerating olfactory pathway. J Neurobiol. 2006; 66 (7): 653-­76, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16688760
22. Gilbert T, Vitamin A and kidney development. Nephrol. Dial Transplant. 2002;17: 78-­80, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12386298
23. Biesalski HK, Bohr D. Importance of vitamin­A for lung function and development. Mol Aspects Med. 2003; 24: 431­-440, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14585314
24. Devereux G. Early life events in asthma – diet. Pediatr Pulmonol. 2007;42 (8): 663-­73, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17595038
25. Howe AM, Lipson AH, de Silva M, Ouvrier R, Webster WS. Severe cervical dysplasia and nasal cartilage calcification following prenatal warfarin exposure. Am J Med Genet. 1997; 71 (4): 391-­6, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9286443
26. Tang G. Bioconversion of dietary provitamin A carotenoids to vitamin A in humans. Am J Clin Nutr. 2010; 91 (5); 1468S-­1473S, http://m.ajcn.nutrition.org/content/91/5/1468S.full
27. Brown MJ, Ferruzzi MG, Nguyen ML, Cooper DA, Eldridge AL, Schwartz SJ, White WS. Carotenoid bioavailability is higher from salads ingested with full­fat than with fat­reduced salad dressings as measured with electrochemical detection. Am J Clin Nutr. 2004; 80(2): 396-­403, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15277161
28. West KP. Vitamin A deficiency disorders in children and women. Food Nutr Bull. 2003; 24 (4): 78­90, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17016949
29. Kowalska J, Dobrzanska A, Gruszfeld D, Żochowska A, Malinowska E, Gołkowska M, Karczmarewicz E. High prevalence of neonatal vitamin D deficiency – rationale for reevaluation of vitamin D supplementation during pregnancy. Archives of Perinatal Medicine. 2008; 14(4), 18-­22
30. Challa A, Ntourntoufi A, Cholevas V, et al. (2005) Breastfeeding and vitamin D status in Greece during the first 6 months of life. Eur J Pediatr 164: 724­-729, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16143866
31. Stanojević M. Kontroverze oko prevencije hemoragijske bolesti novorođenčeta. Pedijatrija danas 2007;3 (1):11-­23
32. Shearer MJ, Vitamin K deficiency bleeding (VKDB) in early infancy. Blood Rev. 2009 Mar; 23(2), http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18804903
33. Iioka H, Akada S, Hisanaga H, Shimamoto T, Yamada Y, Moriyama IS, Ichijo M. A study on the placental transport mechanism of vitamin K2 (MK­4). Asia Oceania J Obstet Gynaecol. 1992 Mar; 18 (1): 49­-55, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1627060
34. Thijssen HH, Drittij MJ, Vermeer C, Schoffelen E. Menaquinone­4 in breast milk is derived from dietary phylloquinone. Br J Nutr. 2002 Mar; 87 (3):219-­26, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12064330
35. Spronk HM, Soute BA, Schurgers LJ, Thijssen HH, De Mey JG, Vermeer C. Tissue­specific utilization of menaquinone­4 results in the prevention of arterial calcification in warfarin­treated rats. J Vasc Res. 2003; 40(6): 531­-7,
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14654717
36. Price PA, et al. Excessive mineralization with growth plate closure in rats on chronic warfarin treatment. Proc Natl Acad Sci USA1982; 79: 7734–7738.: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1412066
37. Hyppönen E, Läärä E, Reunanen A, Järvelin MR, Virtanen SM. Intake of vitamin D and risk of type 1 diabetes: a birth­cohort study. Lancet. 2001 Nov 3; 358 (9292): 1500-­3, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11705562
38. Wijga AH, Smit HA, Kerkhof M, de Jongste JC, Gerritsen J, Neijens HJ, Boshuizen HC, Brunekreef B. Association of consumption of products containing milk fat with reduced asthma risk in pre­school children: the PIAMA birth cohort study. Thorax. 2003 Jul;58 (7): 567­-72. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12832666
39. Schüz J. Exposure to extremely low­frequency magnetic fields and the risk of childhood cancer: update of the epidemiological evidence. Prog Biophys Mol Biol. 2011 Dec; 107(3): 339­42, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21946043
40. Profiling Food Consumption in America - USDA, http://www.usda.gov/factbook/chapter2.pdf







Budući da sam zbog „Bolonje“ prisiljen ići na sva predavanja, imao sam priliku i prisustvovati raznim digresijama naših sveučilišnih profesora. Jedna me profesorica posebno zabavila izjavivši da su žene danas preslabe da bi rodile bez epiduralne ili carskog reza. Moram priznati da se zaista divim njezinoj snazi da bez epiduralne izdrži žestoke bolove, no ipak mislim da bi kao doktorica znanosti trebala malo bolje proučiti literaturu.
Osim ako moja vjeroučiteljica u osnovnoj školi nije bila u pravu i žene ne trpe porođajnu bol zbog Evina grijeha, evolucija je morala nešto gadno zeznuti. Prema novijem istraživanju iz 2014. godine objavljenom u “British Journal of Obstetrics and Gynecology” rađanje je i dalje jedan od najopasnijih dana u ljudskom životu (1). Rađanje je toliko opasno da je veća vjerojatnost da umrete na dan rođenja, nego čekajući smrtnu kaznu u američkom zatvoru (1). Čini se kao da je evolucija kreirala igru “ruskog ruleta” u kojoj majka ili dijete riskiraju dobiti “fatalni metak”. Žene naprosto imaju premalu zdjelicu. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije svako deseto dijete ne može se sigurno poroditi bez carskog reza (2). Ostala se djeca jedva provuku, pri tome mučeći majku zajedno s medicinskim osobljem u prosjeku 9 sati (3). To nije normalno. Samo za usporedbu, porod kod primata, naših najbližih srodnika, traje u prosjeku 2 sata (4).
Rješenje ovoga paradoksa mogu pružiti arheološka istraživanja. Naime, nakon agrikulturne revolucije, uz opći pad zdravlja, došlo je i do drastičnog smanjenja zdjelice (5). To se odrazilo i na povećanu smrtnost djece pri porodima. Iz tablice može se iščitati kako je među lovačko-sakupljačkim društvima perinatalni mortalitet iznosio svega 0-6.5%. U narodima koji su prešli na modernu prehranu, povećao se na 18.2-31.5% (6).




Koliko je zapravo usvajanje modernih prehrambenih navika otežalo porod, možda nam najbolje oslikavaju svjedočenja doktora koji su radili među domorodačkim stanovnicima te prisustovali njihovom prelasku s tradicionalne na modernu prehranu. Jedno takvo svjedočenje nalazi se u knjizi Weston A. Price-a “Nutrition and Physical Degeneration”(7):
“Kada sam pitao voditelja bolnice, Dr. Davisa, za što je bolnica najviše bila potrebna u to vrijeme (1933), rekao je da su se potrebe pacijenata u 28 godina njegovoga rada potpuno promijenile. Tijekom svojeg rada imao je priliku liječiti tri generacije majki. Bake današnjih generacija same su, ili u pratnji još jednog člana obitelji, odlazile dalje od naselja gdje bi se bez ikakvih teškoća porodile i vratile nazad. Danas pak mlade majke dolaze u bolnicu nakon što su danima bile u trudovima. Samo to jutro imao je 2 poroda u kojima je morao kirurški intervenirati.”


Žene biraju porod bez bolova, ne zato što ih život nije dovoljno očvrsnuo, već zato što se od njih očekuje da istisnu dijete kroz premalu zdjelicu. No, posljedice napuštanja tradicionalne ljudske prehrane i prelaska na prehranu temeljenu na žitaricama nije se negativno odrazilo samo na žene, već i na cjelokupnu ljudsku vrstu – upravo će to biti tema sljedećeg posta.

Pratite me putem Facebook-a ovdje

Prijavite se na NEWSLETTER i prvi saznajte što smo izgubili prelaskom na prehranu temeljenu na žitaricama te kako možete vratiti zdravlje naših paleolitičkih predaka. 






Reference:
1. Walker KF, Cohen AL, Walker SH, Allen KM, Baines DL, Thornton JG. The dangers of the day of birth. BJOG 2014;121:714–718. http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/1471-0528.12544/full. Autorov blog: Thornton, J. (2014, April 24). Birth risks. http://ripe-tomato.org/2014/04/24/birth-risks/
2. WHO, HRP (2015, April). WHO statement on caesarean section rates. http://www.who.int/reproductivehealth/publications/maternal_perinatal_health/cs-statement/en/
3. Albers et al. (1999). The Duration of Labor in Healthy Women. Journal of Perinatology, 19, 114-119. http://www.nature.com/jp/journal/v19/n2/abs/7200100a.HTML
4. Lindburg, D. G. and Hazell, L. D. (1972), Licking of the Neonate and Duration of Labor in Great Apes and Man. American Anthropologist, 74: 318–325. doi:10.1525/aa.1972.74.3.02a00040 http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1525/aa.1972.74.3.02a00040/full
5. Cohen, M. N., Armelagos G. J. (1984). Paleopathology at the Origins of Agriculture. Academic Press. Tablica na blogu: Longevity/Health in Ancient Paleolithic vs Neolithic Peoples. http://www.beyondveg.com/nicholson-w/angel-1984/angel-1984-1a.shtml
6. Wells, J. C.K., DeSilva, J. M. and Stock, J. T. (2012), The obstetric dilemma: An ancient game of Russian roulette, or a variable dilemma sensitive to ecology?. Am. J. Phys. Anthropol., 149: 40–71. doi: 10.1002/ajpa.22160 http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/ajpa.22160/abstract
7. Price, Weston A. Nutrition and Physical Degeneration. A Project Gutenberg of Australia eBook, 2002. http://gutenberg.net.au/ebooks02/0200251h.HTML


Prema izvještaju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Hrvati se hrane nezdravo. I dalje konzumiramo previše masnoća, a premalo ugljikohidrata i mliječnih proizvoda (1). Ali čini se da je novac poreznih obveznika koji je država uložila u obrazovanje puka o zdravoj prehrani ipak urodio plodom (država uvijek mudro ulaže naš novac): jedemo sve manje masnoća (izbjegavamo “nezdrave” masnoće životinjskog podrijetla) i sve više žitarica. Posebno vodimo brigu kako bismo djeci osigurali zdrav doručak - po mogućnosti Čokolino koji, zajedno s obranim mlijekom čini “neophodan i uravnotežen obrok” pun vitamina i minerala za pravilan rast i razvoj djeteta. Stoga je pravi misterij kako su djeca rasla i razvijala se prije domesticiranja goveda (pretpostavimo da iz čisto praktičnih razloga nismo muzli bizone) i prije nego što smo počeli na žitaricama temeljili svoju prehranu.

Glavni nedostatak ovih smjernica je taj što su u suprotnosti s temeljnim prehrambenim karakteristikama ljudske vrste. Mnogi znanstvenici smatraju da su se karakteristike koje nas odvajaju od drugih primata, poput inteligencije i dugovječnosti, razvile kao rezultat koevolucije s prehrambenim navikama. Za razliku od naših najbližih srodnika čimpanza, koje su uglavnom konzumirale niskovrijednu, no lako dostupnu hranu poput lišća i voća, mi smo oduvijek težili visokoenergetskoj, ali zato teško dostupnoj hrani životinjskog podrijetla. Pribavljane te hrane zahtijeva veliko znanje, iskustvo te međusobnu suradnju i koordinaciju (2). To nije skupljanje sjemenki i upravo zato antropološka istraživanja ne idu u korist nutricionistima. Istraživanje aboridžinskog plemena Alyawara otkriva da su sjemenke trava, unatoč njihovoj lakoj dostupnosti, zbog energije i vremena utrošenog u skupljanje i obradu ipak najneisplativija hrana (do 10X su usporedbi s nekom drugom hranom) (3). Stoga, iako smo ih možda konzumirali i prije agrikulturne revolucije, najvjerojatnije u razdobljima gladi, sigurno nismo na njima temeljili svoju prehranu (4).
Pre-agrikulturni narodi su većinu svojih energetskih potreba zadovoljavali iz hrane životinjskog podrijetla (50-85% kalorija), a od biljne hrane su najviše cijenili energetski bogate izvore poput gomolja iz kojih su u prosjeku dobivali 15% energije (2,5). Naravno, to ne osporava važnost povrća u ljudskoj prehrani.

Otkrićem agrikulture, i u zadnje vrijeme slušajući prehrambene savjete Dr. Oz-a, čovjek je znatno promijenio svoju prehranu, no evolucijski se nije uspio prilagoditi na nju. 10.000 godina se možda čini puno, no to je manje od 500 generacija. Ili, ako više volite u stilu National Geographica, ako zamislimo cijelu ljudsku povijest kao jedan dan od 24h, mi smo se agrikulturom počeli baviti u 23:54. Ljudi tijekom paleolitika nikada nisu odvajali masnoću s mesa u strahu od srčanih bolesti (koje nikada nisu imali (6)). Štoviše, oduvijek smo konzumirali više od 30% preporučenog unosa masnoća i unosili manje ugljikohidrata (uglavnom do 20%, umjesto preporučenih 60%) (2,5)

Reference:
1. Antoić Degač, K., Laido, Z., & Kaić-Rak, A. (2011). Obilježja prehrane i uhranjenosti stanovništva Hrvatske. Hrvatski časopis za javno zdravstvo, 7(28).
2. Kaplan, H. S., K. R. Hill, J. B. Lancaster, and A. M. Hurtado, “A theory of human life history evolution: Diet, intelligence, and longevity,” Evolutionary Anthropology (2000): 156–85,
3. O'Connell, J. F. & Hawkes K. (1981). Alyawara plant use and optimal foraging theory, in Wintererhalder, B., & Smith, E. A., eds. Hunter-gatherer foraging strategies: ethnographic and archaeological analysis, 99-125.
4. O'Connell, J. F. & Hawkes K. (1985).  Optimal Foraging Models and the Case of the !Kung, American Anthropologist 87(2):401 - 405.
5. Cordain, L. et al., “Plant-animal subsistence ratios and macronutrient energy estimations in worldwide hunter-gatherer diets,” The American Journal of Clinical Nutrition 71, no. 3 (March 2000): 682–92
6. Eaton S.B., Konner M. & Shostak M. (1988): Stone agers in the fast lane: Chronic degenerative diseases in evolutionary perspective. Am. J. Med. 84, 739–749. 

http://optimalnaprehrana.blogspot.hr/p/nista-u-biologiji-nema-smisla-osim-u_27.html


Već i sama činjenica da ste naišli na ovaj blog govori kako vjerojatno već neko vrijeme bespomoćno guglate pokušavajući saznati kako najlakše izgubiti koji kilogram viška i izgledati poput onih anoreksičnih modela ili ste pak posumnjali u stručnost obrazovnih ustanova i pitate se jesu li dvije kriške bijelog kruha s paštetom i zasladenim čajem zaista najbolja prehrana za vašu 11-godisnju kćer koju danas niste uspjeli natjerati da išta pojede jer su joj prijateljice u školi rekle da je debela. Možda se pitate je li problem u šećeru u čokoladici koju vam je poklonio muž, ili pak u glutenu koji, čini se, cijeli zapadni svijet u zadnje vrijeme pokušava izbaciti iz prehrane (jer “znanstvenici” tvrde da deblja i uzrokuje autizam).

No vjerojatno ni to nije razlog debljanju jer, ako je vjerovati stručnjacima iz Coca-Cole, kalorije nemaju nikakve veze s debljanjem, već je problem u tome što ne vježbamo dovoljno. I oni su sigurno u pravu jer imaju znanstvene radove kojima to dokazuju. Ustvari, čini se da svi imaju neke znanstvene radove kojima dokazuju da su baš oni u pravu. Vegetarijanci se ne ustručavaju nabijati svima na nos istraživanja da je meso karcinogeno, dok ni druga strana ne ostaje dužna jednako odvažno tvrdeći da vegetarijanstvo uzrokuje nedostatak mnogih nutrijenata.

Koji god bio razlog, činjenica jest da smo deblji nego ikada prije (1). No, nismo samo mi debeli, debeli su i naši kućni ljubimci (2), ali i životinje u zoološkim vrtovima (pogotovo primati (3)), što je pravo čudo jer životinje u divljini nikad nisu debele, bez obzira koliko imale hrane. Na sreću, prehrambeni lobiji još uvijek nisu počeli savjetovati primjerice, lavovima, da za pravilan rast i razvoj svako jutro trebaju popiti čašu kravljeg mlijeka (za ljude je, naravno, to apsolutno nužno). Znamo da bi lavovi trebali jesti upravo ono što jedu u divljini, odnosno ono na što su najbolje evolucijski prilagođeni jer, kao što je rekao poznati evolucijski biolog Theodosius Dobzhansky, “Ništa u biologiji nema smisla, osim u svjetlu evolucije” (4). No čini mi se da je među nutricionistima to tabu tema jednako kao među svećenicima: obje grupacije je priznaju, ali ne vole pričati o njoj. Jedina je razlika ta što, ako pitate nutricionista za teoriju evolucije, umjesto o Adamu i Evi, počet će vam pričati kako su žitarice bogate vitaminom B. Ako budete malo ustrajali na odgovoru, možda ćete čuti i da su naši preci po savanama zasigurno po cijeli dan skupljali sjemenke divljih trava, jer zašto bi inače Američko ministarstvo poljoprivrede (USDA) pri sastavljanju svima dobro poznate hranidbene piramide smjestilo žitarice na samu bazu piramide (sigurno nisu zanemarili znanstvene radove kako bi pogodovati lobijima i razvoju poljoprivrede).

Možda bi nutricionisti trebali prestati na hranidbenu piramidu gledati kao na dogmu i za promjenu sagledati širu sliku, kao što to zdravorazumski oduvijek činimo kad se radi o životinjama.  Dobar početak bio bi sagledati kako su se hranili ljudi tijekom paleolitika (paleolitik, odnosno kameno doba, počelo je prije 2.6 milijuna godina, a završilo prije 10.000 godina otkrićem agrikulture) i pokušati naučiti nešto iz njihovih prehrambenih navika.


Reference
1. Ng M, Fleming et al., Global, regional, and national prevalence of overweight and obesity in children and adults during 1980–2013: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2013. The Lancet. 2014 May. doi: 10.1016/S0140-6736(14)60460-8. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24880830
2. Freeman, L. M. et al., “Disease prevalence among dogs and cats in the United States and Australia and proportions of dogs and cats that receive therapeutic diets or dietary supplements,” Journal of the American Veterinary Medical Association 229, no. 4 (August 15, 2006): 531–4,
http://pmid.us/16910851.
3. Schwitzer, C. and Kaumanns, W. (2001), Body weights of ruffed lemurs (Varecia variegata) in European zoos with reference to the problem of obesity. Zoo Biol., 20: 261–269. doi: 10.1002/zoo.1026 http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/zoo.1026/abstract
4. Dobzhansky, T. ‘Nothing in biology makes sense except in the light of evolution’, The American Biology Teacher (1973) 35: 125-129.